Nakon što popijem treću, iz automata u firmi, stvarno mi bude loše. Stoput kažem neću više, ali automatika, "hajd malo miriše", "toplo je", pa ne razmišljajući uzmem. Ekpert za prehranu doktorica Stojanović mi je objasnila što je što u našoj kavi.
Dakle postoje 500-tinjak vrasta kave, no dvije su osnovne. 61% nasada je Arabica sa najboljom aromom. Druga je da 35% zastupljenošću Robusta, kako joj ime kaže robusnija otpornija lakše za saditi i daje više prinose. Ima slabiju aromu, ali sadrži i dvostruko više kofeina od Arabike. Jače se pjeni, pa ipak je, za sve poznavaoce kave, drugorazredna.
Dakle Arabka je skupa a ova druga je puno jeftinija. Zato ih proizvođači (rado) miješaju.
Tako da najčešće pijemo nekakav miks. Pogotovo u raznim "nescafeima", gotovim smjesama za instant kavu.
Što je još gore u te iste smjese koje mi redovno ubacujemo u sebe često dolazi i druga kemija, npr. pojačivači ukusa. Kao da ih nemamo dosta u svemu ostalome.
Dakle uz malo kave, ubacimo i dosta ove jeftinije, tako da je bolje pjeni, a pošto je ukus "zaboravljen", dodamo još nešto (npr. glutamat) da popravi ukus i malo mlijeka u prahu, za "kapučino" doživljaj. A da bude jeftinije još malo smanjimo postotak arabike... i na kraju u tom svemu nema više ni "k" od kave.
U Austriji se Institut za kavu, zalagao da se na svim kavama kao što piše i na ostalim proizvodima napiše što je u kojoj. No to nije prošlo.
Prelazim na čaj. Jiaogulan naravno. No tome drugi put.
| » > |
|---|
